Iz uvoda (dijelovi)"Gorazde je neobjasnjiv grad. Sto se vise upoznaje to se o njemu manje zna. Svaki od 1336 dana gorazdanske blokade bio je presudan, svaki gorazdanski dan bio je posebna prica ispisana u dusama Ijudi, u onim nemjerljivo kratkim trenucima koje svako nosi u podsvijesti i cuva za neko naredno, dragocjeno vrijeme. Gorazde je ponekad nalikovalo beznacajnom politickom ulogu, nekad usputnoj medijskoj atrakciji, ali je uvijek, i u vremenu goleme neizvjesnosti, teskih iskusenja i nezamislive patnje, sacuvalo dostojanstvo. Bilo je najcesce grad obicnih Ijudi koji su znali cilj i imali motive. Istrajni poput sudbine iskusavali su zivot, naucili su da sve tumace na neki svoj nacin, naucili su da traju i da o tom trajanju ostave dokaze. Priskrbili su sebi postojanost, neprimjetnu, ali dragocjenu postojanost kakva se nalazi samo u Bosni, kakva raste tek pored Drine. Odnjegovali su onu svoju urodjenu sigurnost i onu, davno probudjenu pobjednicku iskru. Prigrlili su svoj grad i svoju rijeku znajuci da su zajedno savladali teskoce, upamtili bivse i prezivjeli sadasnje zlocine. Svikli trpnji izasli su iz one stravicne 1336 dana duge blokade sa oziljcima, nezalijecenim ranama i dilemama. Osudjeni na optimizam krenuli su ispocetka...."
|
"U knjizi sam najvise paznje posvetio neprijateljskim ofanzivama iz proljeca '93. i '94. godine. Bilo je to vrijeme u kojem su ljudi u Gorazdu imali najvise dilema i bili na najvecim iskusenjima i u kojem je , iako nakratko, bio splasnuo onaj cuveni istocnobosanski optimizam..."
|